Siguran sam da ce neko da napravi post o Dilanovoj Nobelovoj nagradi mnogo bolje od mene.
Ovo je samo mala lična beleška o čoveku koji mi je obeležio ne samo mladost, nego ceo život.
11.06.1991 sam bio prvi i jedini put na koncertu Bob Dilana, čoveka koga sam u mladosti idelizovao više nego bilo koga drugog.
Stadion Galenike nije bilo mesto na kojem sam očekivao da prvi put sretnem Boba. Ali daj sta daš.
Mislim da je predgrupa bila Galija.
Jos smi lizali rane od devetog marta i miris rata je već bio svuda oko nas.
Bilo je kao neka paralelna realnost.
Bio sam siguran da Bob ne zna u kom je gradu.
Izgledao mi je kao starac koji odradjuje tezgu.
Nisam ni slutio da ce tek doći vreme kada će da napiše neke od svojih najboljih pesama.
Čovek koji je znao kako da absorbira godine koje su prolazile.
Nagrada za mir je data ove godine predsedniku Kolumbije za mir sa gerilom koji je narod odbio na referendumu.
Nagradu za ekonomiju su dobili dva tipe za rad na kompenzaciji CEO-a . (kakav cinizam !)
Nagrada je potpuno obezvredjena sa moralne strane.
Ali je lepo sto je Bob dobio. Mnogo lepo.